© by ViaMoi
© by Franco
© by Christian Demma
Svakako pogledajte cijelu galeriju fotografija:
nedjelja, 7. ožujka 2010.
Fotografije kapljica
Ako uživate u vodi (bilo to u gastronomskom ili estetskom smislu :), onda ćete svakako uživati i u ovoj galeriji fotografija koju sam prije neki dan otkrio na Flickru:
četvrtak, 7. siječnja 2010.
Bundandoonci i flaširana voda
Pisao sam već o problemu flaširane vode, a evo još jedna zanimljivost. Australski gradić Bundanoon je odlučio zabraniti prodaju vode u plastičnim bocama.
U prethodnom postu sam pisao o problemu cijene. Građanima Bundandoon (Bundandooncima :-) nije toliko problem cijena koliko ekološke posljedice. Naime, svu tu plastiku treba proizvesti, sakupiti smeće i spremiti na deponij. Puno posla i puno smeća.
Samo bih napomenuo da ja nisam nužno protiv vode u plastičnim bocama. Niti sam za to da se one kategorički zabrane, ali mislim da bismo se svi trebali barem zamisliti nad ekološkim posljedicama pretjeranog korištenja. To što, s vremena na vrijeme, kupimo bocu vode da se osvježimo nije nužno kraj svijeta. Ali, kad pretjeramo...
U prethodnom postu sam pisao o problemu cijene. Građanima Bundandoon (Bundandooncima :-) nije toliko problem cijena koliko ekološke posljedice. Naime, svu tu plastiku treba proizvesti, sakupiti smeće i spremiti na deponij. Puno posla i puno smeća.
Samo bih napomenuo da ja nisam nužno protiv vode u plastičnim bocama. Niti sam za to da se one kategorički zabrane, ali mislim da bismo se svi trebali barem zamisliti nad ekološkim posljedicama pretjeranog korištenja. To što, s vremena na vrijeme, kupimo bocu vode da se osvježimo nije nužno kraj svijeta. Ali, kad pretjeramo...
petak, 18. prosinca 2009.
Gorbačov o vodi
Voda, kao religija i ideologija, ima moć da pomakne milijune ljudi. Od prvih civilizacija, ljudi se naseljavaju blizu vode. Ljudi se sele kad vode više nema. Ljudi se sele kad je ima previše. Ljudi se sele s vodom. Pišu, pjevaju, plešu i sanjaju o vodi. Ratuju zbog vode. I, svi ti ljudi, svugdje i svakodnevno - trebaju vodu.Mikhail Gorbačov, 2000.
ponedjeljak, 14. prosinca 2009.
Bubrežni/žućni kamenac i tvrda voda
Jedan od mitova koji se često ponavlja je priča o povezanosti između tvrdoće vode i bubrežnih kamenaca. Istina, tvrda voda ima više kamenca i istina je da bubrežni kamenci imaju veze s tim kamencem (urolitijaza).
No, treba kazati kako voda nije jedini izvor kalcija. Od prosječne dnevne količine kalcija i magnezija koje unesemo u naše tijelo - tek 5-20% dobijamo iz vode. Oni koji imaju problema s kamencem - pijući meku vodu neće izbjeći kalcij. Drugo što treba napomenuti je da kalcij najčešće nije opasan. Upravo suprotno - kalcij je je nužan za razvoj ljudskog tijela. Problem bubrežnog kamenca treba riješavati na neki drugi način.
Epidemiološka istraživanja nisu pokazala ikakvu vezu između tvrdoće vode i učestalosti bubrežnih kamenaca. Govorimo, naravno, o vodi čija tvrdoća je u dozvoljenom rasponu. Dakle, o vodi koju dobijamo iz javnog vodovoda.
Otkriveno je, na primjer, da učestalost bubrežnih kamenaca i tvrdoće vode ne postoji. Jedna studija je otkrila da postoji veza između omjera kamenca i magnezija u vodi i bubrežnih kamenaca. Nije toliko važno koliko je voda tvrda nego koliki je odnos otopljenog magnezija u odnosu na otopljeni kamenac. Čak i manje tvrda voda u kojoj je manje magnezija se pokazala kao opasnija za bolesnike koji su skloni bubrežnim kamencima.
I, izgleda da je u tome problem. Tvrda voda sadrži više kamenca i logično bi bilo za očekivati kako to znači da će se češće pojavljivati bubrežni kamenci. Međutim, tvrda voda nema otopljene i druge minerale. Najčešći od njih je magnezij. Izgleda da taj magnezij može neutralizirati kamenac.
Postoji nekoliko istraživanja koja daju naslutiti da ljudi koji su već jednom liječeni od bubrežnih kamenaca na tvrdu vodu reagiraju na različit način od onih koji još nisu. U tom slučaju, tvrdoća vode nagativno utječe na ponovno pojavljivanje kamenaca. Međutim, ni tu stvar nije jednostavna. Puno ovisi o tome je li voda pripremena u sklopu jela ili ju pijemo direktno iz vodovoda ili uz neku hranu ili samostalno između obroka.
Međutim, za veliku većinu ljudi nema mjesta panici. Tvrda voda neće rezultirati bubrežnim kamencem.
No, treba kazati kako voda nije jedini izvor kalcija. Od prosječne dnevne količine kalcija i magnezija koje unesemo u naše tijelo - tek 5-20% dobijamo iz vode. Oni koji imaju problema s kamencem - pijući meku vodu neće izbjeći kalcij. Drugo što treba napomenuti je da kalcij najčešće nije opasan. Upravo suprotno - kalcij je je nužan za razvoj ljudskog tijela. Problem bubrežnog kamenca treba riješavati na neki drugi način.
Epidemiološka istraživanja nisu pokazala ikakvu vezu između tvrdoće vode i učestalosti bubrežnih kamenaca. Govorimo, naravno, o vodi čija tvrdoća je u dozvoljenom rasponu. Dakle, o vodi koju dobijamo iz javnog vodovoda.
Otkriveno je, na primjer, da učestalost bubrežnih kamenaca i tvrdoće vode ne postoji. Jedna studija je otkrila da postoji veza između omjera kamenca i magnezija u vodi i bubrežnih kamenaca. Nije toliko važno koliko je voda tvrda nego koliki je odnos otopljenog magnezija u odnosu na otopljeni kamenac. Čak i manje tvrda voda u kojoj je manje magnezija se pokazala kao opasnija za bolesnike koji su skloni bubrežnim kamencima.
I, izgleda da je u tome problem. Tvrda voda sadrži više kamenca i logično bi bilo za očekivati kako to znači da će se češće pojavljivati bubrežni kamenci. Međutim, tvrda voda nema otopljene i druge minerale. Najčešći od njih je magnezij. Izgleda da taj magnezij može neutralizirati kamenac.
Postoji nekoliko istraživanja koja daju naslutiti da ljudi koji su već jednom liječeni od bubrežnih kamenaca na tvrdu vodu reagiraju na različit način od onih koji još nisu. U tom slučaju, tvrdoća vode nagativno utječe na ponovno pojavljivanje kamenaca. Međutim, ni tu stvar nije jednostavna. Puno ovisi o tome je li voda pripremena u sklopu jela ili ju pijemo direktno iz vodovoda ili uz neku hranu ili samostalno između obroka.
Međutim, za veliku većinu ljudi nema mjesta panici. Tvrda voda neće rezultirati bubrežnim kamencem.
utorak, 1. prosinca 2009.
Koliko vode godišnje potroši čovječanstvo?
Worldometers je sajt sa statistikama u realnom vremenu. Jedna od nama zanimljivih podstranica je ona o vodi. Po njoj je cijeli svijet od početka godine potrošio 3,843,384 milijardi litara vode. Nemojte da vas zbuni riječ "bilijun" na stranici, Amerikancima je "bilijun" ono što je nama evropljanima "milijarda".
Kad Vi budete pogledali stranicu, vjerojatno broj neće biti isti, jer se stalno mijenja.
Od tog broja, 70% se koristi u poljoprivredi, 20% u industriji, a ostatak za kućnu upotrebu. Drugim riječima - 90% vode se koristi sa proizvodnju proizvoda koje jedemo ili posjedujemo. Tako da, kad govorimo o potrošnji vode po glavi stanovnika - iznos kojeg potrošimo u kućanstvu treba otprilike pomnožiti s deset da bi dobili količinu vode koju direktno ili indirektno (kao u slučaju čaja) potrošimo.
Ajmo si na trenutak vizualizirati koliko bi to bilo vode. Probajte si zamisliti kocku sa stranicom jedan kilometar. Dakle, jedan kilometar duga, jedan kilometar široka i jedan kilometar visoka. Pretpostavimo da je ona u potpunosti napunjena vodom. To bi bilo 1km3 vode.
Probajte sad zamisliti tri tisuće i osamsto takvih kocki vode. Eto, to je količina utrošene vode u 2009. godini.
Kad Vi budete pogledali stranicu, vjerojatno broj neće biti isti, jer se stalno mijenja.
Od tog broja, 70% se koristi u poljoprivredi, 20% u industriji, a ostatak za kućnu upotrebu. Drugim riječima - 90% vode se koristi sa proizvodnju proizvoda koje jedemo ili posjedujemo. Tako da, kad govorimo o potrošnji vode po glavi stanovnika - iznos kojeg potrošimo u kućanstvu treba otprilike pomnožiti s deset da bi dobili količinu vode koju direktno ili indirektno (kao u slučaju čaja) potrošimo.
Ajmo si na trenutak vizualizirati koliko bi to bilo vode. Probajte si zamisliti kocku sa stranicom jedan kilometar. Dakle, jedan kilometar duga, jedan kilometar široka i jedan kilometar visoka. Pretpostavimo da je ona u potpunosti napunjena vodom. To bi bilo 1km3 vode.
Probajte sad zamisliti tri tisuće i osamsto takvih kocki vode. Eto, to je količina utrošene vode u 2009. godini.
četvrtak, 5. studenoga 2009.
Stepenasti bunari
U našim krajevima ljeti ima malo kiše. U jesen puno. U proljeće i zimu kako-kad. Da kojim slučajem živimo u Indiji, tri mjeseca bi imali stalne monsunske kiše, a nakon toga bi trpili devet mjeseci prave suše.
Poznato je da su Indijci domišljata civilizacija (uostalom, u Indiji su filtrirali vodu još prije četiri tisuće godina!). Kako su oni riješavali problem devetomjesečne suše?
Jedan od načina je bio - takozvani stepenasti bunar:
Arhitektonski blog Pogledaj to donosi odličan članak o stepenastim bunarima:
Poznato je da su Indijci domišljata civilizacija (uostalom, u Indiji su filtrirali vodu još prije četiri tisuće godina!). Kako su oni riješavali problem devetomjesečne suše?
Jedan od načina je bio - takozvani stepenasti bunar:
Arhitektonski blog Pogledaj to donosi odličan članak o stepenastim bunarima:
Veliki bunar Stepwella koristi se za skupljanje vode nakon snažnih monsunskih kiša, koja se dalje, kako bi se prosijale nepotrebne čestice, cijedi kroz slojeve finog mulja. Na kraju voda napokon dospijeva u sloj neprobojne gline gdje se zadržava. Stepenice, od erodiranih stijena sa zapadnih Hmalaja, kroz nekoliko su stoljeća rafiniranjem proizvele fino aluvijalno tlo za ove bunare, koji ima funkciju filtera. Za razliku od običnih bunara, Stepwell putem pristupnih stepenastih putova korisniku omogućuje da uđe u njega, upravlja njime i održava ga.I još:
Ono što je intrigantno kod Stepwellsa jest i činjenica da su istovremeno funkcionirali kao infrastrukture za skupljanje vode kao i mjesta okupljanja i opuštanja. Izdubljeni te time pozicionirani ispod razine tla, prostori invertiranih piramida pružali su hladnu klimu za bijeg od vrućih uvjeta. Stoga su postali značajni centralni prostori okupljanja.Svakako pročitajte članak.
utorak, 20. listopada 2009.
Fosilna voda
Vodu koju dobijamo iz prirode obično dobijamo iz izvora, jezera, rijeka, mora, zraka, ... Većina nabrojanih su obnovljivi izvori vode. Neobnovljivi su oni koji, kad se voda iz njih iscrpi - neće se više obnavljati.
Jedan rijetko spominjan i zanimljiv neobnovljiv izvor vode je fosilna voda. Radi se o vodi koja je, spletom okolnosti, u nekoj davnoj povijesti zemlje ostala zarobljena ispod zemlje. I to između dva vodonepropusna sloja. Takva voda može pod zemljom ostati i milijune godina.
Jedan takav je Ogallala u SAD-u. Radi se o ogromnom podzemnom "jezeru" koje bi, kad bi bilo na površini, pokrivalo 450,000km2 i to ispod sedam država SAD-a. Voda koju sadrži je tamo završila prije 2-6 milijuna godina, a danas se koristi kao pitka voda i za navodnjavanje.
Najveći rezervoar fosilne vode se nalazi na jednom potpuno neočekivanom mjestu - ispod Sahare. Površinom pokriva dio Egipta, Čada, Libije i Sudana, pretpostavlja se da sadrži 150,000km3 vode (kilometara kubičnih!). On je nešto "mlađi" od Ogalle, starost vode je ovdje između 10 i 40 tisuća godina. U ovom trenutku se iz njega izvlači godišnje tek nešto manje od jednog kilometra kubičnog vode, u sklopu projekta malo nespretnog prijevoda "Najveća rijeka napravljena ljudskom rukom" ("Great Man-made River" Water Supply Project).
Jedan rijetko spominjan i zanimljiv neobnovljiv izvor vode je fosilna voda. Radi se o vodi koja je, spletom okolnosti, u nekoj davnoj povijesti zemlje ostala zarobljena ispod zemlje. I to između dva vodonepropusna sloja. Takva voda može pod zemljom ostati i milijune godina.
Jedan takav je Ogallala u SAD-u. Radi se o ogromnom podzemnom "jezeru" koje bi, kad bi bilo na površini, pokrivalo 450,000km2 i to ispod sedam država SAD-a. Voda koju sadrži je tamo završila prije 2-6 milijuna godina, a danas se koristi kao pitka voda i za navodnjavanje.
Najveći rezervoar fosilne vode se nalazi na jednom potpuno neočekivanom mjestu - ispod Sahare. Površinom pokriva dio Egipta, Čada, Libije i Sudana, pretpostavlja se da sadrži 150,000km3 vode (kilometara kubičnih!). On je nešto "mlađi" od Ogalle, starost vode je ovdje između 10 i 40 tisuća godina. U ovom trenutku se iz njega izvlači godišnje tek nešto manje od jednog kilometra kubičnog vode, u sklopu projekta malo nespretnog prijevoda "Najveća rijeka napravljena ljudskom rukom" ("Great Man-made River" Water Supply Project).
ponedjeljak, 12. listopada 2009.
Nobelovka o vodi
Elinor Ostrom je prva žena dobitnica Nobelove nagrade iz ekonomije. Spominjem ju ovdje jer je jedan važan dio njenog rada - proučavanje ekonomije i političke ekonomije vezane uz vodu, javne vodovodne sustave i navodnjavanje.
Proučavala je javnu vodoprivredu Los Angelesa. Objavila je i knjigu o navodnjavanju u Nepalu, odnosno o tome kako da države u razvoju poboljšaju i racionaliziraju potrošnju vode u poljoprivredi. Kasnije je fokus njenog proučavanja prešao u područje gospodarskog napretka zemalja u razvoju i ideju "tragedije zajedničkog" (tragedy of the common). U stvari, proučavajući zajedničko vlasništvo - ona je otkrila da ne mora uvijek biti tragedija. Ali, to je duga priča i malo izlazi iz okvira ovog bloga.
Za one koje zanima više - ovdje je uvod iz njene knjige Understanding Knowledge as a Commons.
Proučavala je javnu vodoprivredu Los Angelesa. Objavila je i knjigu o navodnjavanju u Nepalu, odnosno o tome kako da države u razvoju poboljšaju i racionaliziraju potrošnju vode u poljoprivredi. Kasnije je fokus njenog proučavanja prešao u područje gospodarskog napretka zemalja u razvoju i ideju "tragedije zajedničkog" (tragedy of the common). U stvari, proučavajući zajedničko vlasništvo - ona je otkrila da ne mora uvijek biti tragedija. Ali, to je duga priča i malo izlazi iz okvira ovog bloga.
Za one koje zanima više - ovdje je uvod iz njene knjige Understanding Knowledge as a Commons.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
