Mutna voda

© by coaxeus

Govorimo li o mehaničkoj nečistoći vode - govorimo o česticama koje se nalaze u vodi. Dakle, više-manje malim čvrstim komadima materije.

Kažem "malim" jer velikih čestica mehaničke nečistoće se možemo relativno jednostavno riješiti - pričekamo da same "otpadnu" na dno. Ili, ako su lakši od vode - da isplivaju na površinu vode gdje ih je jednostavno pokupiti s mrežom. Male čestice su veći problem. A one najmanje su i najveći problem...

Čestice nečistoće mogu biti nevidljive golom okom (ako su premale). U tom slučaju - vodu doživljavamo kao mutnu. Te su čestice toliko male da bi nam trebalo izuzetno dugo vrijeme da se same natalože na dno posude (ili isplivaju).

Mutna voda iz prirode je problem za ljudsku konzumaciju. Jer, mehaničke čestice mogu na sebi "nositi" štetne mikroorganizme, a i same se mogu sastojati od tvari koje štete ljudskom zdravlju. Čak i ako je voda klorirana, mehaničke čestice mogu u svojim porama "sakriti" mikroorganizme od utjecaja klora.

I u prirodi mutna voda ponekad nije poželjna. Jer, u mutnim jezerima i lokvama svjetlost se brzo zaustavlja i ne dopire dovoljno duboko. Zbog toga, na primjer, miniranja blizu jezera znaju ponekad prouzročiti pomor riba: Vibracije od miniranja povećaju mutnoću vode, svjetlost se zaustavlja na površini, biljke ne mogu opstati, i ravnoteža cijelog ekosistema se uništi.

Količina svjetla koju mutna voda propušta je ujedno i mjera kojom se izražava "mutnost" vode.

Problem mutne vode se najčešće rješava procesima floakulacije i koagulacije. Ali i bakterijama, brzim ili sporim pješčanim filterima, taložnicama... Više o tome "u sljedećim epizodama" :)