Ukratko, priča ide ovako nekako... Pustinjska katedrala je naziv za klanac sa slike gore. On je dio puno većeg Glen kanjona koji je 1965. potopljen da bi se stvorilo novo umjetno jezero zbog zaliha pitke vode. Stvaranje tog jezera je prošlo uz mnoga neslaganja, jer radi se o nekim od najzanimljivijih krajolika Amerike.
Međutim, 1999. godine se, zbog velike suše, razina jezera počela spuštati i Kanjon pustinje je prvi put nakon više od trideset godina ugledao svjetlo dana. Čim je to čuo, poznati fotograf James Kay je uzeo aparat, ruksak i gojzerice... I, krenuo u fotografiranje. Svoj doživljaj je opisao ovako:
Sve njegove fotografije iz te "foto seanse" možete pogledati ovdje: Glen Canyon Revealed.[...] proveo sam šest sati fotografirajući kanjon kako se sunčevo svjetlo pomicalo i mijenjalo. To je zasigurno bio jedan od najintenzivnijih doživljaja u mom životu.
U tom raspoloženju, njemu je pala na pamet jedna zanimljiva ideja. Kako je zbog suše i jedno susjedno jezero bilo napola puno - zašto ne bi vodu iz dva jezera spojili u jedno, a Katedralu pustinje ostavili turistima i zaljubljenicima u prirodu?
Naime, s površine jezera se voda isparava. Količina isparavanja ovisi o temperaturi (na koju ne možemo utjecati) i o površini jezera. Pazite: površini, a ne količini vode! Dakle, ako imamo jedno jezero velike dubine - ono će imati manju površinu i veći obujam, a s kanjonskim jezerima je upravo to slučaj. On je zaključio: Zašto imati dva takva jezera napola puna s kojih se voda isparuje? Ukoliko bi imali jedno - obujam vode bi bio isti, a površina dvostruko manja.
Ideja je zanimljiva, ali još uvijek se ne zna što će biti od nje. Cijelu priču pročitajte ovdje.
0 komentari:
Objavi komentar