Kloriranje vode

Kloriranje vode je jedan od najčešćih kemijskih postupaka čišćenja vode.

Kloriranjem se voda efektivno čisti od mikroorganizama: bakterija, virusa, ali i algi, ameba, isl.  U slučaju da vodu nebi očistili bili bismo u velikim problemima, jer ti organizmi mogu biti prijenosnici mnogih opasnih bolesti kao što su dizenterija, kolera, gastroenteritis, ...

Kako kloriranje funkcionira?
Kad se klor doda vodi, jedan dio tog klora ulazi u kemijsku reakciju s vodom, i to na sljedeći način: Cl₂ + H₂O → HOCl + HCl

Kemijski spoj HOCL se zove hipoklorna kiselina i ona je zaslužna za ubijanje mikroorganizama u vodi (posebno ako je u neioniziranom obliku).

Količina klora koja će ući u ovu kemijsku rekaciju ovisi o pH vrijednosti vode. Što je pH vrijednost manja reakcija je izrazitija, imamo više hipoklorne kiseline i dezinfekcija vode je temeljitija. Međutim, problem je u tome što je, s manjom pH vrijednošću, voda kiselija. A previše kisela voda može naštetiti vodovodnim cijevima. Zbog toga pH vrijednost vodovodne vode mora biti pažljivo podešena prije samog kloriranja.

Gdje nestaje hipoklorna kiselina?
Hidroklorna kiselina je prilično nestabilna. I ona se brzo (posebno u prisustvu sunčevog svjetla) raspada na HCl i O₂. O₂ je molekula kisika i to objašnjava zašto klorirana voda izgleda kao ima puno malih mjehurića koji ubrzo nestaju.

Je li kloriranje opasno?
Jedan od nusprodukata kloriranja vode mogu biti trihalometani. To su spojevi koji nastaju ukoliko u vodi ima puno biološkog materijala.

Trihalometani jesu opasni za naše zdravlje i postoje istraživanja koja ih povezuju s cijelim nizom bolesti (asma, rak, ekcemi, kardiovaskularne bolesti). Da bi se taj problem izbjegao, voda prije kloriranja treba biti dobro pročišćena od ostalog biološkog materijala.

Treba napomenuti da je količina klora korištenog za kloriranje izuzetno mala, stručnjaci u vodovodnim sustavima strogo paze o tome u kojoj mjeri će klorirati vodu. Tako da, iako postoji opasnost, ona je ipak zanemariva.

Koje su alternative?
Čišćenje ultraljubičastim (UV) zračenjem, čišćenje ozonom, ... Međutim, treba ipak imati na umu da neki od tih alternativnih postupaka nisu ni približno efikasni kao kloriranje.