Kloriranje vs UV zračenje

© by Snapr

U prethodnom postu je bilo riječ o kloriranju vode i spomenuh kako je kloriranje potencijalno opasno (jer mogu nastati trihalometani). To ne znači da je klorirana voda nezdrava, to znači samo da voda koja nije prethodno bila očišćena od biološkog materijala može biti opasna. Srećom, u javnim vodovodnim sustavima, voda prolazi nekoliko koraka prije samog kloriranja tako da to nije neki veliki priblem.

Ako ste čitali post o ultraljubičastom zračenju, vjerojatno se pitate - zašto se ono koristi puno rijeđe od kloriranja u vodovodnim sustavima?

Dakle, evo nekoliko važnih razlika... Neki od njih daju prednost UV zračenju, a neki kloriranju:

1. Kad se voda klorira - efekt traje neko vrijeme (dok se svi spojevi ne raspadnu ili nestanu u obliku plinova), dok UV zračenje traje samo onoliko koliko je voda ozračena.
   
   
2. Spojevi kojima se postavlja klor u vodu stvaraju plinove koji su nezdravi. Ti plinovi obično ne dolaze do krajnjih korisnika, ali opasni su u postrojenjima za kloriranje.
   
   
3. Klor je, sam po sebi, nezdrav.
   
   
4. UV ne dodaje nikakve dodatne spojeve u vodu.
   
   
5. Kloriranje može utjecati na izmjenu pH vrijednosti vode i/ili stvoriti neprirodan okus/miris.
   
   
6. Utjecaj klora je vrlo brz i efikasan, za razliku od UV zračenja gdje voda treba neko vrijeme biti pod zrakama svjetla.

Prva i šesta točka (ali posebno prva) su najvažniji razlozi zašto je kloriranje još uvijek najvažniji i najčešće korišten postupak čišćenja vode od mikroorganizama.

Ukoliko do zagađenja vode dođe nakon tretiranja u postrojenju za čišćenje, a to je često slučaj kad dođe do ostećenja cijevi, tada je kloriranje jedina pouzdana alternativa.