Ultraljubičasto zračenje (UV) je elektromagnetko zračenje kojemu je valna duljina kraća od valne duljine vidljivog svjetla, ali duža od X-zraka. Zove se "ultraljubičasto", jer mu je ljubičasta boja prva susjedna. Odnosno, kad bi nam UV zračenje bilo vidljivo - na spektru bi to bila nova boja tik do ljubičaste. U prirodi je najjači izvor UV zračenja - Sunce.
Postoje tri vrste ultraljubičastih zraka: UVA, UVB i UVC. UVC su one s najmanjom valnom duljinom i najvećom energijom. One su ujedno i najštetnije.
Prije objašnjenja zašto je ultraljubičasto zračenje važno u filtriranju i pročišćavanju vode par riječi o tome kako UV zračenje djeluje na žive organizme (uključujući ljude).
Prvo i osnovno, UV zračenje može biti jako štetno. Ukoliko me se previše izlažete rezultat može biti (u najgorem slučaju) i rak kože. Srećom, Zemljina atmosfera zaustavlja skoro 99% ultraljubičastih zraka tako da ipak možemo uživati u suncu. Ne samo što možemo uživati nego bi se i morali izlagati sunčevo zračenju (ali ne pretjerivati u najtoplijem dijelu dana!). Naime, jedan dio ultraljubičastih zraka (UVB) su od velike važnosti za stvaranje vitamina D u našim tijelima.
E sad... Temu o tome koliko bi se točno trebali izlagati suncu ćemo ostaviti nekom drugom. Ono što nas zanima je - čistoća vode.
Ovisno o valnoj duljina UV zraka - one mogu biti štetne za žive organizme. To ih čini idealnima za čišćenje vode od mikroorganizama. Treba samo napomenuti da UV zračenje ne ubija mikroorganizme. Ono djeluje na njihove DNA molekule i onemogućuje im daljnju reprodukciju. Drugim riječima, radi se o sterilizaciji mikroorganizama.
Postoje dvije valne duljine kod kojih je efikasnost sterilizacije najveća i zato se proizvode lampe koje imaju upravo takvo UV zračenje (srećom zemljina atmosfera uspješno blokira upravo te najopasnije UV zrake). Voda se onda jednostavno osvjetljava tim lampama. Duljina osvjetljenja ovisi o količini mikroorganizama i jačini zračenja.
UV zračenje nema nikakve negativne nuspojave, tako da vodu možemo ozračiti proizvoljno jakim snopom i proizvoljno dugo. Naravno, voda ne smije biti mutna, jer bi krute čestice zaustavila UV zrake. Ako voda ipak jest mutna - neki drugi postupak filtracije bi trebao prethoditi zračenju.
Ponekad se UV zračenje uvodi kao jedan procesa pročišćavanja vodovodne vode, i to - umjesto kloriranja ili u kombinaciji s kloriranjem.
ponedjeljak, 24. kolovoza 2009.
petak, 21. kolovoza 2009.
Omekšavanje vode magnetom?
Može li se voda omekšati magnetom? To jest, djeluju li oni "magneti za vodu"?
Ajmo redom... Prvo, što to znači omekšati vodu. Omekšavanje vode je postupak kojim se smanjuje tvrdoća vode. Tvrđa voda je ona koja ima više otopljenih minerala, a među njima najčešći je kalcij.
Najčešće objašnjenje koje pobornici omekšavanja magnetima daju je sljedeće - u vodi se nalaze sitne čestice metala, a (još sitnije) čestice kamenca se onda talože na njih. Magnetska sila će onda te čestice metala nataložiti na stijenke cijevi. Drugi dio objašnjenja ima smisla. Kao što je opisano u članku o sedimentaciji, magneti se mogu koristiti za čišćenje od magnetski nabijenih čestica u vodi.
Međutim, niti možemo sa sigurnošću tvrditi da se u vodi nalaze magnetski nabijene čestice, niti se tvrdoća voda sastoji samo od čestica kalcija, niti je opisani fenomen ikad uočen pod mikroskopom. Vodu tvrdom čine otopljeni minerali, a ne čestice kalcija.
Jedno drugo objašnjenje ima veze s kalcijevim karbonatom (CaCO3). Kalcijev karbonat je upravo spoj u kojem se kalcij načešće nalazi otopljen u vodi. Neki tvrde kako ga magneti mogu pretvoriti u aragonit. Aragonit je modifikacija (polimorfizam) kalcijevog karbonata. Iako ima isti kemijski sastav, on ima drukčiju kristalnu strukturu. Međutim, svojstva aragonita nisu tako strašno različina od običnog kalcijevog karbonata. Tako da čak i kad bi magnet zaista djelovao u tom smislu - to vodu ne bi učinilo manje tvrdom.
Ukratko, ne postoji ni praktična ni znanstvena potvrda da magneti mogu omekšati vodu. To je lijepa priča, ali da zaista djeluje - vjerojatno bi svi proizvodi s velikim protokom vode već došli s ugrađenim magnetima. Magneti su jeftini i proizvođače ne bi skoro ništa koštalo dodati ih. Međutim, nitko to ne čini zbog jednostavnog razloga: magneti ne omekšavaju vodu.
Ajmo redom... Prvo, što to znači omekšati vodu. Omekšavanje vode je postupak kojim se smanjuje tvrdoća vode. Tvrđa voda je ona koja ima više otopljenih minerala, a među njima najčešći je kalcij.
Najčešće objašnjenje koje pobornici omekšavanja magnetima daju je sljedeće - u vodi se nalaze sitne čestice metala, a (još sitnije) čestice kamenca se onda talože na njih. Magnetska sila će onda te čestice metala nataložiti na stijenke cijevi. Drugi dio objašnjenja ima smisla. Kao što je opisano u članku o sedimentaciji, magneti se mogu koristiti za čišćenje od magnetski nabijenih čestica u vodi.
Međutim, niti možemo sa sigurnošću tvrditi da se u vodi nalaze magnetski nabijene čestice, niti se tvrdoća voda sastoji samo od čestica kalcija, niti je opisani fenomen ikad uočen pod mikroskopom. Vodu tvrdom čine otopljeni minerali, a ne čestice kalcija.
Jedno drugo objašnjenje ima veze s kalcijevim karbonatom (CaCO3). Kalcijev karbonat je upravo spoj u kojem se kalcij načešće nalazi otopljen u vodi. Neki tvrde kako ga magneti mogu pretvoriti u aragonit. Aragonit je modifikacija (polimorfizam) kalcijevog karbonata. Iako ima isti kemijski sastav, on ima drukčiju kristalnu strukturu. Međutim, svojstva aragonita nisu tako strašno različina od običnog kalcijevog karbonata. Tako da čak i kad bi magnet zaista djelovao u tom smislu - to vodu ne bi učinilo manje tvrdom.
Ukratko, ne postoji ni praktična ni znanstvena potvrda da magneti mogu omekšati vodu. To je lijepa priča, ali da zaista djeluje - vjerojatno bi svi proizvodi s velikim protokom vode već došli s ugrađenim magnetima. Magneti su jeftini i proizvođače ne bi skoro ništa koštalo dodati ih. Međutim, nitko to ne čini zbog jednostavnog razloga: magneti ne omekšavaju vodu.
ponedjeljak, 17. kolovoza 2009.
Korištenje otpadnog mulja
Kad se voda mehanički pročišćava metodom filtracije ili sedimentacije - rezultat je otpadni mulj.
Takav mulj je tvar koja nije baš ugodna oku, a često ni nosu. Ukoliko je voda bila kemijski zagađena - taj mulj će možda imati i kemijskih nečistoća zbog kojih je najbolje naći odlagalište s kojega otrovi neće dospjeti u podzemne vode. Međutim, ukoliko je voda bila samo biološki zagađena - otpadni mulj se može dodatno obraditi i iskoristiti.
Voda koja prođe kroz kanalizacijski sustav je upravo takva - biološki zagađena voda. Vjerojatno ideja korištenja kanalizacijske vode ne zvuči primamljivo, ali ne brinite se - onda se ne koristi za piće. Može se iskoristiti kao prirodno gnojivo.
Upravo je to učinila jedna poznata tvornica iz Kanfanara (gradića u središnjoj Istri):
Država ima svoju regulativu kojom određuje sastav pitke vode, ali i sastav tehničke vode korištene kao gnojivo. Nije dovoljno kazati "mi imamo suvremen pročiščivač" da bi se mulj mogao koristiti kao gnojivo. Taj i takav pogon treba zadovoljavati zakonsku regulativu da bi se njegov krajnji proizvod (otpadni mulj) mogao koristiti.
Takav mulj je tvar koja nije baš ugodna oku, a često ni nosu. Ukoliko je voda bila kemijski zagađena - taj mulj će možda imati i kemijskih nečistoća zbog kojih je najbolje naći odlagalište s kojega otrovi neće dospjeti u podzemne vode. Međutim, ukoliko je voda bila samo biološki zagađena - otpadni mulj se može dodatno obraditi i iskoristiti.
Voda koja prođe kroz kanalizacijski sustav je upravo takva - biološki zagađena voda. Vjerojatno ideja korištenja kanalizacijske vode ne zvuči primamljivo, ali ne brinite se - onda se ne koristi za piće. Može se iskoristiti kao prirodno gnojivo.
Upravo je to učinila jedna poznata tvornica iz Kanfanara (gradića u središnjoj Istri):
(...) Tvornica duhana Rovinj dobila je dozvolu za uporabu otpada iz kanalizacijskog pročistača za prihranjivanje travnjaka. Oko deset tona otpadnog mulja, koliko godišnje nastaje pročišćavanjem otpadnih voda Tvornice duhana i Istragrafike te septičkih jama Kanfanarštine, koristit će se za prihranjivanje šest hektara travnjaka u parku i zelenih površina između tvornica, pročistača i jezera u koje se odlaže pročišćena voda.Netko se može pitati čemu ovo "dobila je dozvolu"? Zašto im uopće treba dozvola, ako već imaju suvremen pročiščivač?
Za zalijevanje travnjaka dnevno se koristi oko 400 kubika pročišćene vode iz akumulacijskog jezera, a njome se puni i cjelokupna protupožarna mreža industrijske zone pa je biološki pročistač najnovije generacije pokazao svoje prednosti.
Država ima svoju regulativu kojom određuje sastav pitke vode, ali i sastav tehničke vode korištene kao gnojivo. Nije dovoljno kazati "mi imamo suvremen pročiščivač" da bi se mulj mogao koristiti kao gnojivo. Taj i takav pogon treba zadovoljavati zakonsku regulativu da bi se njegov krajnji proizvod (otpadni mulj) mogao koristiti.
subota, 8. kolovoza 2009.
Mehanička filtracija vode
Nekoliko riječi o mehaničkoj filtraciji vode.
Filtracija vode je jedna od najvažnijih vrsta pročišćavanja vode. Po strogoj definiciji - filtracija vode je mehanički proces koji se zasniva na jednom lako objašnjivom principu: veliki predmet ne može proći kroz malu rupu :) Međutim, u svakodnevnom govoru se koristimo malo slobodnijom interpretacijom, tako da pod pojmom "filteri" ponekad podradzumijevamo i kemijsku i biološku filtraciju.
Vrlo jednostavan mehanički filter možete napraviti i sami:
Površinski filteri
...su filteri kod kojih postoji dvodimenzionalni predmet (tj. ima zanemarivu debljinu) koji ima dovoljno velike rupice da bi propustio vodu, ali ne i nečistoće. Voda treba proći samo tu "barijeru" da bi se smatrala filtriranom.
Sito
U najjednostavnijem slučaju, filter za vodu može biti sito. Tj. mreža tankih niti nekog materijala koje su tako tkane da su rupice između njih jako male. Kad vodu propustimo kroz takvo sito - mehaničke nečistoće koje su veće od otvora sita neće proći i zadržati će se.
Membrana
Membrana je materijal čije rupice su toliko sitne da ih ne možemo razaznati. Obično osjećamo da je propusno, ali ni pod povećalom - one se ne vide. Membranu bi, u principu, mogli opisati kao sito s jako malim otvorima.
Dubinski filteri
Dubinski filteri, za razliku od površinskih, su materijali koji imaju svoju debljinu/dubinu kroz koju voda postepeno protječe. Dok protječe - mehaničke nečistoće se zadržavaju.
Dubinska filtracija vode je proces do kojeg dolazi i u prirodi. Onečišćeva površinska voda koja dođe u kontakt s vodopropusnim tlom (npr. vapnenačke stijene) - prodire u tlo. Pri tom prodiranju prolazi kroz pukotine u stijenama, zemlju, sitni pijesak. Sav taj materijal kroz kojeg voda prolazi je u biti prirodan filter koji vodu čisti od mehaničkih nečistoća. I zato je voda na izvoru često izuzetno čista.
Međutim, upravo ovaj primjer pokazuje jednu važnu stvar - mehanička filtracija nije dovoljna. Naime, ona vodu ne čisti od nekih kemijskih elemenata koji su u njoj otopljeni. Tako je voda na izvoru obično tvrda voda (puna kalcija) jer filtracija miče samo mehaničke nečistoće.
Filtracija je važan postupak, ali rijetko je dovoljan. Jer, rijetko možemo biti potpuno sigurni da voda sadrži samo mehaničku nečistoću. Zato se mehanički filteri skoro uvijek koriste u kombinaciji s drugim vrstama pročišćavanja vode.
Filtracija vode je jedna od najvažnijih vrsta pročišćavanja vode. Po strogoj definiciji - filtracija vode je mehanički proces koji se zasniva na jednom lako objašnjivom principu: veliki predmet ne može proći kroz malu rupu :) Međutim, u svakodnevnom govoru se koristimo malo slobodnijom interpretacijom, tako da pod pojmom "filteri" ponekad podradzumijevamo i kemijsku i biološku filtraciju.
Vrlo jednostavan mehanički filter možete napraviti i sami:
- Uzmite i rastvorite papirnatu maramicu,
- Vodu koja sadrži neke čestice propustite kroz maramicu,
- ... i dio nečistoća će se zadržati na njenoj površini.
- Površinski filteri:
- Sito
- Membrana
- Dubinski filteri
Površinski filteri
...su filteri kod kojih postoji dvodimenzionalni predmet (tj. ima zanemarivu debljinu) koji ima dovoljno velike rupice da bi propustio vodu, ali ne i nečistoće. Voda treba proći samo tu "barijeru" da bi se smatrala filtriranom.
Sito
U najjednostavnijem slučaju, filter za vodu može biti sito. Tj. mreža tankih niti nekog materijala koje su tako tkane da su rupice između njih jako male. Kad vodu propustimo kroz takvo sito - mehaničke nečistoće koje su veće od otvora sita neće proći i zadržati će se.
Membrana
Membrana je materijal čije rupice su toliko sitne da ih ne možemo razaznati. Obično osjećamo da je propusno, ali ni pod povećalom - one se ne vide. Membranu bi, u principu, mogli opisati kao sito s jako malim otvorima.
Dubinski filteri
Dubinski filteri, za razliku od površinskih, su materijali koji imaju svoju debljinu/dubinu kroz koju voda postepeno protječe. Dok protječe - mehaničke nečistoće se zadržavaju.
Dubinska filtracija vode je proces do kojeg dolazi i u prirodi. Onečišćeva površinska voda koja dođe u kontakt s vodopropusnim tlom (npr. vapnenačke stijene) - prodire u tlo. Pri tom prodiranju prolazi kroz pukotine u stijenama, zemlju, sitni pijesak. Sav taj materijal kroz kojeg voda prolazi je u biti prirodan filter koji vodu čisti od mehaničkih nečistoća. I zato je voda na izvoru često izuzetno čista.
Međutim, upravo ovaj primjer pokazuje jednu važnu stvar - mehanička filtracija nije dovoljna. Naime, ona vodu ne čisti od nekih kemijskih elemenata koji su u njoj otopljeni. Tako je voda na izvoru obično tvrda voda (puna kalcija) jer filtracija miče samo mehaničke nečistoće.
Filtracija je važan postupak, ali rijetko je dovoljan. Jer, rijetko možemo biti potpuno sigurni da voda sadrži samo mehaničku nečistoću. Zato se mehanički filteri skoro uvijek koriste u kombinaciji s drugim vrstama pročišćavanja vode.
srijeda, 5. kolovoza 2009.
Aqua na Facebooku
Od sada, sve vijesti s ovog bloga možete pratiti i na Facebooku. Naša stranica je:
facebook.com/pages/Pazin-Croatia/Aqua-filteri-za-vodu/265770575509
ponedjeljak, 3. kolovoza 2009.
Izgubljena vodovodna voda
Nečistoća nije jedini problem vode koja nam dolazi iz vodovoda. Jedan drugi problem je ona voda koja nestaje iz sustava.
Pretpostavljamo da znate kako se dio vode u vodovodnom sustavu jednostavno izgubi. Jednostavno, cijevi ponekad propuštaju. To što se voda gubi nije specifičnost naših sustava, to se dešava svugdje u svijetu. Pitanje je samo koliko?
Institut za javne financije je, u jednom od svojih biltena (The Efficiency of the Water Supply in Croatia), otkrio nekoliko zanimljivih podataka o vodovodnom sustavu Hrvatske:
Zanimljiva je i tablica s omjerima izgubljene vode po županijama. U Zadarskoj 68% vode ne stiže do krajnjeg korisnika, u Istarskoj 36%, Zagrebačkoj 21%, a u Koprivničko-Križevačkoj samo 8%.
Koprivničko-Križevačka je jedina županija koja je u skladu s prihvatljivih 15-18% izgubljene vode po preporukama Evropske zajednice.
Pretpostavljamo da znate kako se dio vode u vodovodnom sustavu jednostavno izgubi. Jednostavno, cijevi ponekad propuštaju. To što se voda gubi nije specifičnost naših sustava, to se dešava svugdje u svijetu. Pitanje je samo koliko?
Institut za javne financije je, u jednom od svojih biltena (The Efficiency of the Water Supply in Croatia), otkrio nekoliko zanimljivih podataka o vodovodnom sustavu Hrvatske:
U 2005. godini je [iz vodovodnog sustava] izgubljeno oko 440 milijuna metara kubičnih vode, a 259 milijuna kubika je zaista dostavljeno potrošačima.Kad bi taj gubitak preračunali u novčani iznos - to bi bio kubitak od oko 0.9% BDP-a.
Zanimljiva je i tablica s omjerima izgubljene vode po županijama. U Zadarskoj 68% vode ne stiže do krajnjeg korisnika, u Istarskoj 36%, Zagrebačkoj 21%, a u Koprivničko-Križevačkoj samo 8%.
Koprivničko-Križevačka je jedina županija koja je u skladu s prihvatljivih 15-18% izgubljene vode po preporukama Evropske zajednice.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
