Vodu koju dobijamo iz prirode obično dobijamo iz izvora, jezera, rijeka, mora, zraka, ... Većina nabrojanih su obnovljivi izvori vode. Neobnovljivi su oni koji, kad se voda iz njih iscrpi - neće se više obnavljati.
Jedan rijetko spominjan i zanimljiv neobnovljiv izvor vode je fosilna voda. Radi se o vodi koja je, spletom okolnosti, u nekoj davnoj povijesti zemlje ostala zarobljena ispod zemlje. I to između dva vodonepropusna sloja. Takva voda može pod zemljom ostati i milijune godina.
Jedan takav je Ogallala u SAD-u. Radi se o ogromnom podzemnom "jezeru" koje bi, kad bi bilo na površini, pokrivalo 450,000km2 i to ispod sedam država SAD-a. Voda koju sadrži je tamo završila prije 2-6 milijuna godina, a danas se koristi kao pitka voda i za navodnjavanje.
Najveći rezervoar fosilne vode se nalazi na jednom potpuno neočekivanom mjestu - ispod Sahare. Površinom pokriva dio Egipta, Čada, Libije i Sudana, pretpostavlja se da sadrži 150,000km3 vode (kilometara kubičnih!). On je nešto "mlađi" od Ogalle, starost vode je ovdje između 10 i 40 tisuća godina. U ovom trenutku se iz njega izvlači godišnje tek nešto manje od jednog kilometra kubičnog vode, u sklopu projekta malo nespretnog prijevoda "Najveća rijeka napravljena ljudskom rukom" ("Great Man-made River" Water Supply Project).
utorak, 20. listopada 2009.
ponedjeljak, 12. listopada 2009.
Nobelovka o vodi
Elinor Ostrom je prva žena dobitnica Nobelove nagrade iz ekonomije. Spominjem ju ovdje jer je jedan važan dio njenog rada - proučavanje ekonomije i političke ekonomije vezane uz vodu, javne vodovodne sustave i navodnjavanje.
Proučavala je javnu vodoprivredu Los Angelesa. Objavila je i knjigu o navodnjavanju u Nepalu, odnosno o tome kako da države u razvoju poboljšaju i racionaliziraju potrošnju vode u poljoprivredi. Kasnije je fokus njenog proučavanja prešao u područje gospodarskog napretka zemalja u razvoju i ideju "tragedije zajedničkog" (tragedy of the common). U stvari, proučavajući zajedničko vlasništvo - ona je otkrila da ne mora uvijek biti tragedija. Ali, to je duga priča i malo izlazi iz okvira ovog bloga.
Za one koje zanima više - ovdje je uvod iz njene knjige Understanding Knowledge as a Commons.
Proučavala je javnu vodoprivredu Los Angelesa. Objavila je i knjigu o navodnjavanju u Nepalu, odnosno o tome kako da države u razvoju poboljšaju i racionaliziraju potrošnju vode u poljoprivredi. Kasnije je fokus njenog proučavanja prešao u područje gospodarskog napretka zemalja u razvoju i ideju "tragedije zajedničkog" (tragedy of the common). U stvari, proučavajući zajedničko vlasništvo - ona je otkrila da ne mora uvijek biti tragedija. Ali, to je duga priča i malo izlazi iz okvira ovog bloga.
Za one koje zanima više - ovdje je uvod iz njene knjige Understanding Knowledge as a Commons.
ponedjeljak, 5. listopada 2009.
Koliko vode treba za šalicu čaja?
Jeste li se ikad pitali koliko je vode potrebno da se napravi šalica čaja od 2dl vode? Ako i niste, pročitajte nastavak - zanimljivo je...
I, uz sve to bi trebalo uračunati vodu koja je izgubljena u vodovodnom sustavu.
PS. Podaci su preuzeti iz znanstvenog rada agrohidrologa Dr. Tima Hessa.
- Prvo, i očito, potrebno je tih 0.2l vode u kojoj se čaj kuha,
- U čaj se dodaje 2 grama čaja, a za uzgoj ta 2 grama čaja je potrebno 5 litara vode,
- Recimo da smo dodali 8g šećera. Za njih treba dodatnih 9 litara vode.
I, uz sve to bi trebalo uračunati vodu koja je izgubljena u vodovodnom sustavu.
PS. Podaci su preuzeti iz znanstvenog rada agrohidrologa Dr. Tima Hessa.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)

